... i o nama koji se njima služimo.
Digla mi je
živce jedna sintetička baba s kompleksima manje vrijednosti do neba. Za one
mlađe: nekad davno (ne tako davno, ali dovoljno davno da o tome nemate pojma)
ako si htjela imati odjeću kao glumice
ili manekenke iz bijeloga svijeta, jedini način je bio da odeš s isječkom iz
novina do mame, tete, bake i da one to sašiju ili ispletu.
Osim ako niste imali
roditelja funkcionara (visoko rangirani državni dužnosnik) e onda ste mogli
avionom u shoping u bilo koju metropolu na svijetu. I te su se razlike na ulici
vidjele, ali nitko o tome nije govorio.
One koje su onda sanjale o takvom
shopingu, dok su se njihove mame domišljale kako od onog što im je na
raspolaganju napraviti holivudski look, i danas se konačno dočepale istog, sada
govore o rukotvorinama i onima koji ih nose kao o gomili bez ukusa.
Da citiram
dotičnu: meni je to glupo s rukotvorinama izgledaš u njima ko da ti je mama
štrikala cijelu noć da bi ti danas mogla s tim izaći vanka. I tu je rekla sve o
svojim traumama iz rane mladosti. Blago se plitkoći takvoga uma koji ne vidi
ništa osim etikete, potpuno slijep i gluh za stvarnost i onda i danas. Da stvar
bude još gluplja pobrinula se miss sintetika hr self: komad koji je komentirala
je bio od glave do pete tipični kineski mašinski … ma kakvih ima na kontejnere.
Plitko, pliće, najpliće…
Još par
potpuno predrasuda o kukičanju:
Toliko je
jednostavno da uspavljuje.
Sasvim pogrešno: kukičanje i pletenje su aktivnosti
koje jako opuštaju i djeluju izuzetno anti – stres, a uz stalno računanje i brojenje prava su gimnastika za mozak, pa se zbog toga preporučuju
za brži oporavak od depresije, nakon moždanog udara, kao prevencija i
usporavanje zaboravljivosti! Red šetanje, red
pletenja, red druženja, red kukičanja, … Meni je kukica pomogla u borbi protiv cigareta. I odmaranje od mojih hahara ne bi bilo jednako efikasno da nije kukice u ruci.
Sasvim druga
priča je nošenje rukotvorina bilo koje vrste. Kad tako nešto stavite na sebe
neizbježni su znatiželjni pogledi i poneko pitanje i komentar. I u tome grmu
leži zec: netko s ponosom sve objašnjava i upućuje vas gdje i vi to možete
nabaviti, a neki ne podnose toliku pažnju i bježe do najbližeg wc i presvlače
se. Nije jednostavno biti drugačiji, netko to voli, nekome je svejedno, a netko
ne može ni u ludilu. Sintetička baba s početka priče ne bi od mene ni dobila
takav komad, i ako u svojoj okolini
imate takav jedan primjerak, ne trošite ni vrijeme ni rukotvorine jer tu osobu
promijeniti nećete.
Osim…
… osim ako
rukotvorine ne postanu must have, nešto što svi nose i moraju nositi. E, sad je
već slika drugačija.
Moramo malo izoštriti tu sliku, zar ne?
<3!
Broj komentara: 10:
potpuno si u pravu! bravo!
potpisujem svaku riječ!
Jedino se broji da dobro stoji, da ne truje i da smiruje.
A je stresno sresti takve persone.
Pozdrav svakotrotjedne ovisnice o kemiji:)))
" Blago se plitkoći takvog uma koja ne vidi ništa osim etikete" !!! Svaka čast, sve si rekla:)
Odlično napisano! Takve ljude treba zaobilaziti u širokom luku!
Hvala! Mislim da takve treba ignorirati i ići svojim putem, ali ponekad jednostavno nemam snage za zaobilazak i lakše mi je "puknut", dati sebi malo oduška.
Treba puknut svaki put na takve face. Ne možemo ne reagirati na sve budalaštine. Ne reagiranjem hranimo takve nebuloze. Takvih ima svagdje ali i oni moraju znati da svijet ne funkcionira kako neko želi.
Da, od ignoriranja isto nema ništa, povremeno im treba dati do znanja što ih ide, ali svakako ne želim raspravljati s takvim osobama jer nisu u stanju pojmiti ništa.Ne vjerujem da s nekakvim razumnim argumentima mogu nešto postići. Osim da lady gaga nosi moju traku za kosu, to bi ih sigurno štrecnulo.(molim sve šizike da ovo o lady ne shvate doslovno!)
Priznajem da nisam u potpunosti razumjela što ti je prigovoreno, najprije veliš da komentira tvoje rukotvorine i nakon toga upliće se u priču kineska mašinska pletenina, gubim nit gdje je poveznica?
No, na dijelu koji sam razumjela mogu reći sljedeće - moja mama je bila hobby šnajderica, ali toliko pedantna i uspješna da su i profesionalne krojačice koji puta prevrtale njen rad da vide kako je nešto izvela. Jednako tako, ako pogledaš po različitim stranicama, koje čak i nude prodaju radova, vidjet ćeš da kvaliteta izrade nije ujednačena; netko se više, netko se manje posvećuje tehničkom aspektu vlastitog hobbyja; na žalost to se i vidi. Lošem glasu rukotvorina pridonose upravo oni koji na prodaju nude loše proizvode ili im je sasvim svejedno što rukav visi, što je džemper preširok, što im ne stoji kako spada ... Naravno, to ne znači da se netko ipak ne bi trebao voditi vlastitim zdravim razumom i odijeliti ono što je očigledno loše od onoga što je dobro jer trpati u istu vreću sve nema mnogo smisla. Na kraju krajeva i kada kupiš konfekcijski proizvod, recimo kaput, imaš onih krasno sašivenih s pažnjom za detalje, dovršenih možda i rukom, od kvalitetnog materijala i jednako kvalitetne podstave, a imaš i onih koji su sašiveni jadno da jadnije ne može biti bez obzira na brand pod kojim se prodaju. Npr. htjela sam kupiti mužu jedno odijelo i odmah kad je probao jaknu vidjela sam da rukav nije dobro centriran i prišiven; prodavačica nije vjerovala dok nije uzela metar i uistinu rukav je bio pomaknut za 1 cm. To su detalji koje ja, odrasla uz mamino šivanje i kasnije moje pletenje i heklanje, vidim i koje netko drugi jedva vidi tek kad mu prstom upreš u pogrešku.
Ono što je daleko potrebnije od nekakvog educiranja onih koji ne pletu i ne heklaju niti imaju volje da se time bave, je razvijanje pozitivne samosvijesti onih koji se rukotvorinama bave. Definitivno je pristiglo vrijeme da se prestane s defenzivom, s nekakvim opravdanjima, tumačenjima, kao da u najmanju ruku nekome nešto oduzimamo zato što na ovaj način provodimo slobodno vrijeme. I sama sam pokušavala objasniti sve ono pozitivno što pletenje/heklanje proizvodi u svijesti i psihi osobe, ali na kraju sam došla do zaključka da je bespotrebno. Onome koji se time bavi ne trebam ništa tumačiti, oni ionako znaju zašto to rade, a onima koji s podcjenjivanjem ili svisoka na moje aktivnosti gledaju ionako ništa ne mogu dokazati niti im promijeniti stav.
Osobno, došla sam do stanja da me iskreno nije briga što netko misli o pletenju/heklanju ili nekom trećem hobbyju.
Na kraju ovog podužeg komentara, htjela bih jedino još naglasiti, da sam među Kineskinjama našla čudo jedno kreativnih osoba i žalosno je da jedan toliko kreativni svijet stalno nosi predznak lošega radi jeftinoće. Jeftinoća koja se može pronaći po raznim kineskim shopovima je roba uvezena na kontejnere, dok se brandirana također proizvodi u Kini, samo od kvalitetnijih materijala - radna snaga je skoro uvijek jednaka i loše plaćena.
Obrnutim redom. I ja sam došla do zaključka da to "Kina vs. rukotvorine" nikako ne drži vodu jer Kinezi izuzetno cijene rukotvorine,i hvale se svojim umijećem bez imalo skromnosti potpuno svjesni koliko treba rada za npr. zavjesu s kukicom br. 1. I na kineskim i na japanskim blogovima ima zaista minucioznih radova i to zapanjujuće veličine, jedino sam u Japanu vidjela cijelu bogatu vjenčanicu skupa s velom sve kukičano i to 0,5 kukicom. Zapravo smo stanje s kontejnerskom robom sami smislili,sad ga moramo sami odsmisliti.
Dotična dama je komentirala rukotvorine generalno, a znam da joj je mama šivala i plela da bi ona u mladosti mogla izgledati kao iz filma. Onda u ona vremena nije mogla u inozemstvo po robu, pa je jadna nosila što joj je mama sašila. Tupo do boli.
Takvima se zaista ne da objasniti, ali treba ipak naglašavati radi onih neodlučnih.Iskreno, s vremenom je i meni postalo svejedno kad me gledaju ko Marsovku kad me vide s kukicom u ruci i uvijek komentiraju: blago tebi, uživaš. Nekako sam se osjećala krivom, ali ne više. Neka se pridruže ako žele ili ne kako god hoće...
Kvaliteta rukotvorine će sigurno osigurati tržište i to je jedini način za opstanak. Ima svašta na netu,vrijem će i tu učiniti svoje.
Imala bih još svašta napisati na temu kvalitete, ali ne može sve stati u jedan komentar.
Nova blog adresa?
Objavi komentar