Zapravo bi umjesto trake za kosu naslov ovoga posta trebao biti insomnia. Svakome se dogodi u životu, nekome povremeno, nekome nesanica postane životni suputnik. Meni se dogodila prije par dana i dovela me do “nevjerojatnog” otkrića.
I tako ja ležim i što bih drugo – kukičam, u 3 sata ujutro, i nekako je iz kukice stvorena traka za kosu, ne znam ni sama kojim misaonim procesom. Uglavnom, dođem do dijela posla kad obično završim plesti i sašijem laštik. Što je značilo ustajanje, klapanje po skalama, pa klapanje po ormariću u kojem držim svoje “blago”, puno buke i kandidata da se probude. I tako ja nastavim s kukičanjem i napravim vezicu. Stavim na glavu i skužim da ne pada, zapravo bolje stoji na glavi nego s laštikom. Napravim još jednu za Slatkicu, također s vezicom, na testiranje, i izvješće glasi: traka ne pada. Da ste me prije par dana pokušali uvjeriti da je traka za kosu na glavi stabilnija bez laštike, ne bi me uvjerili.
Sve su trakice napravljene po istom principu, bez prekidanja niti i posebno pravljenih dijelova pa našivanih, osim dodanih ukrasa. Širi dio trake je dug oko 30 cm, uži dio je oko 6 cm dužine. Suženje sam napravila zato da se iza uha ne pravi zadebljanje od pletiva i plus kosa, pa posljedica budu uha u prvom planu, i ona koja to inače nisu.
Od silnog oduševljena čak sam se s perlicama igrala.
Sve sam trakice napravila bez imalo razmišljanja, jednostavno su se stvorile. Onda su počele naredbe “ozgar” : te crno, te čipkasto, ne pretjerano,ali…pa sam sad blokala, ne znam ni lančić isplesti. 
!
