kape, snimanje i ostale trice

U zadnje vrijeme sam kao i ovo proljetno vrijeme, niti kiša niti sunce. Znate sigurno što je blokada, npr. spisateljska blokada. Mene je lijepo ukočila kukičasta blokada. Niti sam mogla smisliti, niti vidjeti kako će nešto izgledati. Onda sam počela s običnom bijelom lješnjakastom, misleći da će ušuškanost u rutinu nešto potaknuti. Je, how yes not. Janja i moja omiljena kukica no. 1,75 nisu me baš smirile, a ni ja njih, kad bi mogle progovoriti.

Nasuprot tome crna kapa je nastala sama od sebe, otprilike za jednu večer, ali možda je to do konca, Mirjana je mekan i podatan konac, a klupko traje i traje. Ovdje je s dvije niti i kukica 3.

Mali izbačeni obod, tek toliko da kapica nije zalijepljena za lice, nekoliko rebrastih redova, ravno i zatvaranje. E, da ovu sam plela obrnuto, počela sam od čela, 125 očica, uzbrdo dok ne postignete visinu ( visina ovisi o tome kakvu kapu želite – od najšireg dijela glave dižete još 5 cm za ovakvu kapu, ali za zimsku, vunenu, barem još toliko). Oduzimanje – u svakom redu plesti 2 očice skupa, dok se ne zatvori.

I veselo snimanje:

uz nadzor i asistenciju:

Na kraju jedan kukičasti pokus za koji nisam još sigurna kako će završiti:

Svih pozdravljam i želim nam lijepo vrijeme uskoro!