snowlog ili fali snijeg drž se kiše

E, kad se sjetim kako je počelo prije 10 – tak dana, kako smo se veselili svakoj pahulji, a sada… neću vam reći.

Prvo nismo vjerovali da će pasti, a kad je počeo zajedno s divljačkom burom svejedno smo izašli vani slikavat se i uživat u snijegu jer nismo mogli shvatit da će toliko dugo padat, tako puno i takva strašna studen.

I ovoga anđela smo potrčali napraviti, a samo pola sata kasnije bio je potpuno zatrpan kao i ulice i sve ostalo. Krenuli su dani beskrajnog lopatanja jer je ovdje ralica još rjeđa pojava od snijega. Nisu se baš svi snašli sa snijegom i ovdje je puno toga ova bjelina otkrila i razotkrila – lijenost, neljudskost, neorganiziranost, lažljivost. Zašto pišem baš o negativnim stranama. Jer moje dijete svako jutro još uvijek po gradu hoda kroz zaleđeni snijeg, a svi viču nije grad u kolapsu. Kako nije ako ja sama moram očistiti i ulicu i nogostup i kolnik i odvesti snijeg i još mi se smiju da neka pustim da se otopi da što se mučim. U našim čuvenim robnim lancima roba ni za svinje, svejedno smrdi po policama skupa s novim cijenama. Grrrrrrrrrrrrr! I neću vam pokazati bljuzgave neočišćene ulice, uživajte u ljepšoj strani čarolije sunce, more i snijeg.

Kaže moj Malac Srednji: mama, ajmo okititi bor, sad ima snijega, sad možemo imati pravi Božić.

Grudanje nam dobro ide, vježbamo redovito.

Galebovi su malo istraživali kakvo je to ludilo na kopnu.

Zaleđeni plićak nekadašnje solane, današnje odmorište za ptice selice.

Smiraj dana, dolazak novih oblaka, ovaj put s kišom. Da li još uvijek ima netko tko ne vjeruje u klimatske promjene?

Pozzzzz!